Genocid

krivično djelo

Genocid (lat. genus = narod, occidere = ubiti) je najekstremniji – po žestini najdrastičniji, po metodima često najbrutalniji, a po posljedicama najpogubniji – vid "rasne" diskriminacije. Ovo "narodomorstvo" (tj. "zločin genocida") je, dakle, najteža krajnost "zločina protiv čovječnosti" – usmjerena na istrebljenje i uništavanje cijelih "rasnih", etničkih, nacionalnih, religijskih i drugih skupina. Uporedo sa biološkim iskorjenjivanjem grupne žrtve, brišu se i prepoznatljivi tragovi njene materijalne i duhovne kulture ("kulturocid"), tj. uništava se njeno sveukupno bioantropološko i socioantropološko biće.[1]

Historija

uredi

U bližoj historiji žrtve genocida su najčešće bili narodi čije su postojbine zaposjedali kolonijalni osvajači ili drugi agresivni pretendenti na tuđe teritorije. Tragičnu genocidnu kulminaciju rasizma ostvaruje nacistička Njemačka, krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina XX vijeka. Ta zvanična državna ideologija "teorijski" je opravdavana tezom o globalnoj historijskoj misiji (biološki superiorne i predodređene) "arijevskê rasê" ("nadljudî", uporedi: "nebeski narod"). Prema nacističkom zakonodavstvu, svi nearijevski pojedinci i skupine su manje vrijedni i apriorno nesposobni za obavljanje kulturnih, umjetničkih, prosvjetnih, tehničkih i ostalih javnih i mnogih drugih "elitnih" funkcija i poslova. Ta nehumana hajka na "nečistu krv" rezultirala je masovnim genocidom nad Jevrejima, Romima, slavenskim i drugim pripadnicima "nižih rasa", u kojem su uništeni životi miliona nevinih ljudi.

Temeljni međunarodni dokumenti u borbi za uklanjanje svih oblika rasizma i genocida[2][3][4]

[5]

Dokument Godina Najbitnije odrednice
Deklaracija o ljudskim pravima 1929. "Svaka država je međunarodno obavezna da prizna jednako pravo svakog pojedinca na život, slobodu i svojinu, kao i da na svojoj teritoriji pruži punu i ukupnu zaštitu prava bez razlikovanja s obzirom na državljanstvo, spol, rasu, jezik i vjeroispovijest"
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 1942. "Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima"
Povelja UN 1945. Obaveza UN je unapređivanje „univerzalnog poštovanja i uvažavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeroispovijest"
Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida* 1948. "Genocid je uskraćivanje prava na opstanak čitavim ljudskim grupama, kao što je homicid uskraćivanje prava na opstanak pojedinim ljudskim bićima – takvo uskraćivanje prava na opstanak potresa ljudsku savjest, nanosi velike gubitke čovječanstvu koje je usljed toga lišeno kulturnih i drugih doprinosa ovih ljudskih grupa, i protivi se moralnim zakonima kao i duhu ciljeva UN."*
Deklaracija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1963. Rasna diskriminacija je „svako razlikovanje na osnovu rase, boje kože, predaka, nacionalnog ili etničkog porijekla". (Proces usvajanja nastavljen 1966.).
Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1966., stupila na snagu 1969. Rasna diskriminacija je „svako razlikovanje na osnovu rase, boje kože, predaka, nacionalnog ili etničkog porijekla".
Napomene * Prema Konvenciji (Član II), genocidnim se smatraju ..."slijedeći akti, izvršeni sa namjerom da se uništi, u cjelosti ili djelimično, neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:
  • ubijanje članova grupe;
  • nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda članovima grupe;
  • svjesno stavljanje grupe u uvjete života koji treba da dovedu do njenog uništenja, u cjelosti ili djelimično;
  • primjena mjera usmjerenih na sprečavanje rađanja unutar grupe;
  • prinudno prebacivanje djece iz jedne grupe u drugu."
* Konvencija ne obuhvata poznate asimilatorske oblike genocida u kojima se pravo na postojanje određenih ljudskih grupa može uskratiti i bez biološkog uništenja, prinudnim lišavanjem grupe njenog kulturnog identiteta (kulturocid), tj. zatiranjem kulturnih posebnosti po kojima je prepoznatljiva u široj zajednici. Nametanjem tuđe kulture, vjere, jezika, običaja (itd.), realizira se najprije kulturološka, a zatim (postepeno) i biološka asimilacija žrtve genocida.

Riječ genocid je 1943. prvi put upotrijebio Raphael Lemkin (Rafael Lemkin) (1900–1959), Poljak i židovski učenjak u polju pravnih pitanja. U ishodu Holokausta, Lemkin je uspješno proveo kampanju za univerzalno prihvatanje međunarodnih prava, definirajući i zabranjujući genocid. Konvencija o prevenciji i kaznama za krivično djelo genocida, koja je usvojena od strane Generalne Skupštine UN-a je postigla ovaj cilj 1948, stupajući na snagu 1951. godine.

Stepeni u razvoju genocida

uredi

Prema Gregoryju Stentonu, predsjedniku Genocide Watch, genocid se razvija u osam etapa:

  1. Razvrstavanje (klasifikacija): ljudi se dijele na "mi" i "oni". "Glavna preventiva u ovom ranom stadijumu jeste razvijanje univerzalnih institucija koje prevazilaze... podjele."
  2. Označavanje (simbolizacija): "Skupa sa mržnjom, članovima prokaženih grupa (parija) mogu protivno njihovoj volji biti nametnuta obilježja (simboli)... U cilju borbe protiv obilježavanja, simboli mržnje mogu biti zakonski zabranjeni... kao i govor mržnje."
  3. Obeščovječavanje (dehumanizacija): "Obeščovječavanjem se prevazilazi normalna ljudska odbojnost prema ubistvu."
  4. Organizovanje: "Genocid je uvek organizovan... Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice se često obučavaju i naoružavaju... Kako bi se suprotstavili ovom stadijumu, članstvo u ovakvim policijama mora biti zabranjeno zakonom."
  5. Polarizovanje: "Grupe koje stoje iza mržnje emituju polarizujuću propagandu... Preventiva može značiti zaštitu bezbednosti umjerenih vođa ili pomoć grupama za ljudska prava..."
  6. Identifikovanje: "Žrtve se identifukuju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti... Na ovom stupnju, mora se jasno pozvati na uzbunu protiv genocida..."
  7. Istrebljivanje: "Na ovom stupnju, samo hitna, brza i nadmoćna oružana intervencija može zaustaviti genocid. Moraju biti uspostavljene stvarne sigurne zone ili koridori za evakuaciju izbjeglica sa teško naoružanom međunarodnom zaštitom."
  8. Poricanje: "Počinioci... poriču da su počinili ikakav zločin... Odgovor na poricanje jeste kazna izrečena pred međunarodnim tribunalom ili državnim sudovima."

U aprilu 2012., javljeno je da će Stanton uskoro dodati dva nova stadija: diskriminaciju i proganjanje, svojoj originalnoj teoriji.[6]

Priznati genocidi

uredi
  • Pobuna naroda Herero i Nama (1904–1908): Kolonijalni rat između njemačkih trupa i naroda Herero i Nama u Njemačkoj Jugozapadnoj Africi, koji je završio genocidom nad afričkim narodima od njemačkih trupa.
  • Događaji u vezi s raspadom Osmanskog Carstva (1915), kao što je genocid nad Armenima i Pontskim Grcima i Aramejcima; ovi događaji praćeni su protjerivanjem i uništavanjem tih naroda sve do 1923.
  • Holokaust (1939–1945): Genocid nad Jevrejima i Romima u vrijeme nacionalsocijalizma.
  • Genocid u Burundiju (1965. i 1972): Genocid koji su narod Tutsi počinili nad narodom Hutu (100.000 do 300.000 mrtvih).
  • Genocid u Ruandi (1994): U gotovo 100 dana pripadnici Hutua ubili su 800.000 pripadnika Tutsija, što je gotovo 75% tog naroda iz Ruande, kao i pripadnike svog naroda koji se nije priključio genocidu ili se aktivno suprotstavio njemu.
  • Jedan poseban slučaj predstavljaju događaji za vrijeme vladavine Crvenih Kmera u Kambodži od 1975. do 1979, pošto su ovi bili ustremljeni protiv sopstvenog naroda, i za njih je u upotrebi pojam "autogenocid". Međutim, kod postupaka Crvenih Kmera prema drugim narodima ili grupama, recimo prema muslimanskom Chamu se opet upotijebljava pojam "genocid".
  • Genocid u Srebrenici, gdje je više od 8000 muških bošnjačkih žrtava ubijeno. Ova ubistva počinjena su počevši od 11. jula 1995. nakon što su snage bosanskih Srba stekle kontrolu nad "zaštićenom enklavom" od nizozemskih mirovnih snaga. Dana 26. februara 2007. MKSJ u Den Haagu, glavni pravni organ u okviru Ujedinjenih nacija, potvrdio je da je zločin u Srebrenici u julu 1995. genocid.    

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Peleš A. (1977): Rasna diskriminacija i međunarodno pravo. Svjetlost, Sarajevo.
  2. ^ Glendon M. A. (2002): A world made new: Eleanor Roosevelt and the Universal Declaration of Human Rights. Random House, Harvard, ISBN 978-0-375-76046-4.
  3. ^ http://books.google.com/books?id=2-vaZkbca2sC
  4. ^ Williams P, coauthors - United Nations General Assembly (1981): The international bill of human rights. Entwhistle Books, ISBN 978-0-934558-07-5.
  5. ^ Morsink J. (1999): The Universal Declaration of Human Rights: origins, drafting, and intent. University of Pennsylvania Press, ISBN 978-0-8122-1747-6.
  6. ^ http://aipr.wordpress.com/2012/04/19/genprev-in-the-news-19-april-2012/