Nimrod (album)

album Green Daya

Nimrod (stilizovano kao nimrod.) jest peti studijski album američke rok-grupe Green Day. Objavljen je 14. oktobra 1997. pod izdavačkom kućom Reprise Records. Grupa je počela raditi na albumu nakon otkazivanja dijela evropske turneje i izlaska prethodnog albuma Insomniac. Album je snimljen u Conway Recording Studiosu u Los Angelesu, a svrha mu je bila stvoriti niz solo pjesama za razliku od kohezivnog albuma. Retrospektivno, album Nimrod poznat je po svojoj muzičkoj raznolikosti i eksperimentiranju jer sadrži elemente folka, hardkor-panka, surf-roka i žanra ska. Teme tekstova uključuju zrelost, osobnu refleksiju i očinstvo.

Nimrod
Studijski album Green Daya
Objavljen14. oktobar 1997.
Snimljenmart–juli 1997.
MjestoLos Angeles, Kalifornija
StudioConaway Recording Studios
Žanr
Trajanje49:09
IzdavačReprise
Producent(i)
Hronologija albuma Green Daya
Insomniac
(1995)
Nimrod
(1997)
Warning
(2000)
Singlovi s albuma Nimrod
  1. "Hitchin' a Ride"
    Objavljen: august 1997.[1]
  2. "Good Riddance (Time of Your Life)"
    Objavljen: 2. 12. 1997
  3. "Redundant"
    Objavljen: 27. 4. 1998[2]
  4. "Nice Guys Finish Last"
    Objavljen: 23. 3. 1999

Album je zauzeo deseto mjesto američke Billboardove ljestvice, a Američko udruženje diskografskih kuća (RIAA) nagradilo ga je dvostrukom platinastom pločom. U Kanadi je ploča također dobila dvostruku platinu, dok je u Australiji primila trostruku platinu. Nakon izlaska, Nimrod je dobio uglavnom pozitivne recenzije kritičara, koji su pohvalili Armstrongovo pisanje pjesama. S albumom je nastao akustični hit "Good Riddance (Time of Your Life)", koji se pojavio na mnogim događajima pop-kulture, uključujući pretposljednju epizodu sitkoma Seinfeld 1998. Radi promoviranja albuma, Green Day je krenuo u opsežnu turneju. Album je ponovno objavljen na vinilu 16. juna 2009, a u Evropi je objavljen kao HDCD. Singlovi "Nice Guys Finish Last", "Hitchin 'a Ride" i "Good Riddance (Time of Your Life)" pojavili su se u videoigri Green Day: Rock Band.

Pozadina

uredi

Godine 1995. Green Day izdaje Insomniac, koji nije prošao tako dobro komercijalno kao bendov probojni prvijenac Dookie, koji je objavljen pod velikom izdavačkom kućom.[3] Glavni vokalista i gitarista grupe Billie Joe Armstrong, rekao je o Insomniacu: "Išlo mu je dosta bolje nego što sam mislio... Po njegovom smo zvuku znali da se neće prodavati tako dobro kao Dookie.“[4] Početkom 1996. bend je krenuo na opsežnu svjetsku turneju kako bi promovirao album Insomniac, nastupajući u sportskim dvoranama koje su bile u suprotnosti s malim klubovima u kojima je bend navikao svirati. Članovi su postajali sve nelagodniji zbog postignute razine slave; Armstrong se prisjetio: "Postajali smo ono što smo mrzili kada smo igrali u ovim velikim arenama. Više nije bilo zabavno".[3]

Članovi Green Daya su također počeli žudjeti za domom jer su zbog turneje morali napustiti svoje obitelji. Krajem 1996. bend je odlučio otkazati dio evropske turneje Insomniaca i odvojiti vrijeme za opuštanje kod kuće.[5][6] Za to vrijeme grupa je nastavila pisati i do početka 1997. godine dovršila više od trideset novih pjesama.[7] Iako je posljednja suradnja grupe s producentom Robom Cavallom bila razočaranje, grupa nije razmišljala o odabiru nekog drugog za suradnju na albumu Nimrod, budući da su članovi na Cavalla gledali kao "mentora".[3]

Snimanje i produkcija

uredi

"O ovom albumu razmišljamo posljednjih šest godina. Znali smo da se želimo promijeniti, ali nismo se htjeli mijenjati prebrzo. Ploča govori o ranjivosti na mnogo načina - o tome kako se izraziti... Zašto, dovraga, ne biste objavili te glupe akustične pjesme ili one glupe surferske pjesme? To smo mi. Zašto bi to skrivali?"

—Billie Joe Armstrong, novembar 1997[8]

Album je sniman u Conway Studios u Los Angelesu, a bend je tokom snimanja boravio u hotelu Sunset Marquis.[9] Nimrod je sniman četiri mjeseca.[9] Armstrong je dugo snimanje pripisao igranju stolnog nogometa i bilijarda.[4] Raspored snimanja, koji je svaki dan trajao od podneva do dva ujutro, postao je frustrirajući za članove benda, koji su počeli prekomjerno piti.[9] Basist Mike Dirnt prisjetio se: “Jedne noći jedan od nas je hodao hodnicima i gol kucao na vrata ljudi.”[9] U drugom incidentu, bubnjar Tre Cool je izbacio TV iz hotelske sobe kroz prozor. Armstrong je dodao: „Bilo je puno stakla. S vremena na vrijeme moraš živjeti taj arogantni način života.“[10] Kako bi grupa bila usredotočena, Cavallo je unajmio svog oca i menadžera Pata Magnarella da ih nadgleda.[10]

 
Armstrong je napisao "Good Riddance (Time of Your Life)" četiri godine prije snimanja Nimroda

Dok je radio na albumu, članovi su Cavallu objasnili svoju želju da stvore eksperimentalniji album, jer su se umorili od tradicionalne strukture pjesama s tri akorda.[11] Armstrong je inspiraciju crpio iz revolucionarnog albuma London Calling benda The Clash, nazvavši Nimrod "pločom koju sam želio napraviti od početka benda".[9] Kako bi održao kvalitetu pisanja pjesama, Armstrong je svaku pjesmu počeo pisati na akustičnoj gitari, kojoj je ostatak benda kasnije dodao teže instrumente i brži tempo.[12] Green Day je snimio oko 30 pjesama za Nimrod i odabrao 18 za ploču. Dirnt je objasnio da je snimanje bilo mnogo labavije strukturirano od prethodnih albuma i da je pisanje pjesama bilo u prvom planu za razliku od stvaranja kohezivne ploče.[12] Napomenuo je: "Uvijek smo svirali različite vrste žanrova tokom improviziranja, ali bi onda rekli, 'OK, dosta je, vratimo se nazad na album.' Ovaj put smo se prepustili".

Predsjednik Reprise Recordsa Howie Klein proveo je dosta vremena s bendom u studiju dok je snimao, prisjećajući se: "Odmah sam shvatio da je njihov muzički smjer sazrio. Više nije bio isti. Bilo je toliko rasta u bendu."[4] Muzičko sazrijevanje prikazano na Nimrodovom albumu djelomično je inspirirano Bikini Killovim Reject All American (1996), koji je potaknuo Armstronga da uravnoteži "grube pank rok pjesme" i "nježne lijepe pjesme".[4] "Good Riddance (Time of Your Life)" napisao je Armstrong 1993. godine i pokazao ga svojim suigračima tokom snimanja albuma Dookie.[13] Tokom snimanja otkrili su da se pjesma previše razlikuje od ostalih pjesama na albumu Dookie, a producent Rob Cavallo nije bio siguran kako strukturirati snimku.[13] Kada je došlo vrijeme za snimanje albuma Nimrod, Armstrong je odlučio upotrijebiti pjesmu, a Cavallo je predložio dodavanje gudala pjesmi. Poslao je grupu da igra stolni nogomet u drugoj prostoriji dok je snimao gudala, što je trajalo "oko petnaest, dvadeset minuta, možda najviše pola sata."[13] Cavallo je rekao o svojoj odluci: "Znao sam da smo napravili pravu stvar. Znao sam da će to biti hit čim sam ga čuo."[13]

Osim gudala na singlu "Good Riddance (Time of Your Life)", muzika na albumu sadrži niz drugih instrumenata koji nisu bili prisutni na prethodnim albumima Green Daya. U "Walking Alone" Armstrong svira usnu harmoniku, iako je "uopće nije mogao svirati".[8] "Hitchin 'a Ride" počinje violinom i bliskoistočno inspirisanom melodijom Petre Haden iz That Doga. Bend je pozvao Gabriala McNaira i Stephena Bradleya iz odsjeka za rog u grupi No Doubt da sviraju u pjesmi "King for a Day", inspiriranoj žanrom ska.[14][15]

Kompozicija

uredi

Muzika

uredi

Nimrod je muzički raznolikiji od prethodnih albuma Green Daya. Armstrong je istaknuo da je Green Day krenuo "različitim putevima" s albumom, dodajući: "Svaka pjesma je imala svoj karakter i identitet tako da smo to željeli što više naglasiti."[16] Sandy Masuo iz Los Angeles Timesa usporedio je Worry Rock s muzikom Elvisa Costella.[17] "Nice Guys Finish Last" smatra se pjesmom koja "olakšava prijelaz" iz Insomniaca u Nimrod.[18] "Good Riddance (Time of Your Life)" opisana je kao "pop-pank balada za pjevanje uz logorsku vatru" Nakon što je započeo s Hadenovim solom na violini, Hitchin 'a Ride "razvija se u basovsku rok pjesmu sa utiskom Stray Catsa.[12] Bubnjar Tre Cool je označio "Take Back" (muzički i vokalno se smatra hardcore pankom) i "Platypus (I Hate You)" kao "neke od najpank pjesama koje smo ikad napravili".[19][20] “Last Ride In” je surf rok instrumentalna pjesma, a “King for a Day” je ska-pank pjesma. Armstrong je usporedio pjesmu sa žanrom Oi!.[4] "Odzvanjajući" gitarski rifovi "Redundanta" uspoređeni su sa onim iz grupe The Byrds.[21]

Tekstovi

uredi

Nimrod se u stihovima dotiče promišljenijih tema koje nisu bile na prethodnim albumima Green Daya. Veći dio albuma ilustrira Armstrongove osjećaje o odrastanju i njegovoj ulozi muža i oca.[4] “The Grouch” se usredotočuje na Armstrongov strah da će “propasti, postati debeo, impotentan i izgubiti svoje ideale”.[16] U "Walking Alone" razmišlja o starim prijateljima iz djetinjstva i otkriva da je "previše pijan da shvati da ih više nema."[16] "Good Riddance (Time of Your Life)" inspirisan je Armstrongovom propalom vezom sa ženom koja je prekinuta kada se pridružila Mirovnom zboru 1993.[22] Ista žena je tema pjesama "She" sa albuma Dookie, "Whatsername" sa albuma American Idiot (2004) i "Amanda" sa albuma ¡Tré!.[22][23]

Ostale pjesme sadrže teme i motive koje su slične prethodnim radovima Green Daya. Armstrong je napisao pjesmu "Nice Guys Finish Last" o sudjelovanju grupe s odvjetnicima i menadžerima grupe, te o tome kako "svi misle da znaju što je najbolje za vas".[24] “King for a Day” je o osobi koja nosi odjeću koja nije tipična za određeni spol.[16] “Uptight” više puta spominje samoubistvo; Armstrong je objasnio: "Mislim da je riječ 'suicide' (bosanski: samoubistvo) zvučala jako dobro. I fraza 'I'm a son of a gun' (bosanski: "ja sam sin oružja") imala je smisla, ali ne mogu objasniti zašto je imala smisla. Jednostavna je."[4]

Naslov albuma i omot

uredi

Naslov albuma, Nimrod, ime je biblijskog lika koji je u američkom engleskom postao izraz za glupog ili slaboumnog čovjeka.[25] Nakon što je grupa odbila tri umjetnička direktora i tiskanje je odgođeno, Green Day je zatražio pomoć Chrisa Bilheimera, Armstrongovog prijatelja koji je radio na naslovnicama za grupu R.E.M potpisanu za Warner Bros. Records. Bilheimer je imao na raspolaganju samo naslov albuma, pa je imao nekoliko ideja, a ona koja je prihvaćena inspirirana je fotografijom koju je Bilheimer vidio na posteru nekog političara čije je lice uklonjeno. Slika mu se učinila "iznenađujućom" i pristajala je grupi, jer je predstavljala "tipičnog čovjeka srednjih godina, američkog korporativnog političara čiji je identitet netko potpuno oduzeo vandalizmom". Nakon ovog razmišljanja, Bilheimer je enciklopedijski slikao muškarce u odijelima i kravatama i na njihova lica stavio krugove u boji s natpisom "nimrod" i "na taj način lišio ljude njihovog identiteta".[26]

Izrađene su dvije verzije naslovnice: jedna sa žutim krugovima, a druga sa narandžastim krugovima (koristi se za australsko izdanje). Na omotu albuma nalaze se Frederick Banting i Charles Best, američko-kanadski medicinski naučnici najpoznatiji po zajedničkom otkriću insulina.

Izdaja i promocija

uredi
 
Prvi promotivni koncert Nimroda održao se u trgovini Tower Recordsa u Manhattanu; nastup je eskalirao u protest.

Nimrodova promotivna turneja započela je u jesen 1997. sa potpisivanjem ploča u trgovini Tower Records na Manhattanu.[27] Bend je bio uznemiren kada su pročitali krtike da su izgubili pank oštrinu, te započeo protest tokom planiranog nastupa s osam pjesama u trgovini.[28] Armstrong je na izloge trgovine napisao sa crnim sprejom riječi "fuck" i "nimrod".[28] Kako su se nemiri smirili, Cool je bacio svoj bas bubanj u gomilu, a Armstrong je to pokušao učiniti s monitorom koji mu je oduzeo upravitelj trgovine.[29] Nije podignuta optužnica i nije bilo ozlijeđenih, ali je trgovina taj dan zatvorena kako bi se popravila šteta.

Na turneji promocije albuma Green Day je težio jednostavnosti i odlučio ne dovoditi nove instrumentaliste za nove pjesme. Armstrong je rekao: "Trenutno smo suzdržani od sviranja dosta stvari sa 'Nimroda'".[8] Grupa je također odlučila svirati u manjim kazalištima umjesto na stadionima i festivalima, jer je Armstrong objasnio da misle da je bolje "ići na mjesta poput The Fillmore i The Warfield znajući da će zapravo biti rasprodani nego svirati u polupraznim velikim dvoranama".[30] Na turneji Nimroda, bend je izveo sada uobičajeni ritual po prvi put, pozivajući publiku da sviraju instrumente.[31] Armstrong je rekao da je postao bolji izvođač tokom turneje: "Mislim da neki ljudi napuštaju koncert Green Daya s emocijama koje bi dobili na kazališnoj predstavi u kojoj se publika osjeća uključenom - u kojoj nije samo pjevač. Ne radi se sve o grupi."[32]

Dok su nastupali na KROQ Weenie Roast 1998. u Irvineu u Kaliforniji, basista Third Eye Blinda Arion Salazar istrčao je na pozornicu i "medvjeđe zagrlio" Dirnta, koji je bio iznenađen.[33] Incident je prerastao u tučnjavu na pozornici, a potom je Salazara odvela zaštitarska služba. Nakon nastupa, Dirnt se iza kulisa suočio sa Salazarom, a tokom svađe Dirnta je udarila boca piva u glavu i nanijela mu manji prijelom lubanje.[33] Očevici su kasnije bacanje boce pripisali obožavatelju Third Eye Blinda.[33] Salazar i vodstvo benda ubrzo su izdali priopćenje: "Žao mi je što se moj pokušaj nečega što sam smatrao smiješnim pretvorio u Mikeovu ozljedu. To mi nikada nije bila namjera. Samo sam previše popio i donio jako lošu odluku. Da sam Mike, siguran sam da bih i ja učinio isto. Nadam se da će se brzo oporaviti."[33]

Prijem

uredi

Kritike

uredi

Kritičari su album općenito pohvalili. Stephen Thomas Erlewine iz AllMusica dao je albumu Nimrod tri i pol zvjezdice od pet, nazvavši ga "okrepljujućim, iako povremeno frustrirajućim", i dok je hvalio Armstrongov "dar za brze, trenutačno nezaboravne pjesme", istaknuo je da "18 pjesama prođe tako brzo da vas nekako omami".[34] Greg Kot iz časopisa Rolling Stone bio je impresioniran melodijom albuma i "stupnjem iskrenosti" Armstrongovog vokala.[35]

Grupa urednika koji pišu za People također je pohvalila "svježe i originalne" melodije i "brzi tempo", dodajući: "Pohvale Green Dayu, mladim pank puristima, što se drže onoga što najbolje znaju."[36] Sandy Masuo iz Los Angeles Timesa je bio zadovoljan "zrelim tekstom koji ovaj album čini zaista sjajnim" i napisao: "Naravno, uključene su neke thrash' n'bash hard-core pjesme, ali su okružene pjesmama koje su iznenađujuće raznolike po karakteru i utemeljene na pop estetici” Stephen Thompson iz The AV Klub je napisao: "Ako Green Day još uvijek ima vjerne sljedbenike, njegovi obožavatelji u Nimrodu sigurno će pronaći nešto što im se sviđa."

Komercijalni učinak

uredi

Nimrod je debitirao na desetom mjestu na Billboard 200, prodavši 81.000 primjeraka u prvoj sedmici nakon objavljivanja, i ostao na listi 70 sedmica.[37] Dana 16. marta 2000. Nimrod je dobio dvostruki platinasti certifikat od Udruženja diskografske industrije Amerike (RIAA) za više od dva miliona primjeraka.[38] U Kanadi je album dospio na četvrto mjesto i ostao na top ljestvicama četiri sedmice. Dana 6. jula 1998. Udruženje diskografske industrije Kanade certificiralo je ploču kao dvostruko platinastu za isporuku više od 200.000 primjeraka.[39] U Australiji je album debitirao na dvanaestom mjestu, a kasnije je dospio na vrh ljestvice na trećem mjestu.[40] Ploča je kasnije certificirana kao trostruko platinasta u Australiji.[41]

Spisak pjesama

uredi

Sve tekstove napisao/la Billie Joe Armstrong, svu muziku komponovao/la Green Day.

Br. Naziv Trajanje
1. "Nice Guys Finish Last"   2:49
2. "Hitchin' a Ride"   2:51
3. "The Grouch"   2:12
4. "Redundant"   3:17
5. "Scattered"   3:02
6. "All the Time"   2:10
7. "Worry Rock"   2:27
8. "Platypus (I Hate You)"   2:21
9. "Uptight"   3:04
10. "Last Ride In" (instrumentalna) 3:47
11. "Jinx"   2:12
12. "Haushinka"   3:25
13. "Walking Alone"   2:45
14. "Reject"   2:05
15. "Take Back"   1:09
16. "King for a Day"   3:13
17. "Good Riddance (Time of Your Life)"   2:34
18. "Prosthetic Head"   3:38
Ukupno trajanje:
49:09
Japanska verzija
Br. Naziv Trajanje
19. "Desensitized"   2:49
Ukupno trajanje:
51:58
Australijska verzija
Br. Naziv Trajanje
19. "Suffocate"   2:54
20. "Do Da Da"   1:30
21. "Desensitized"   2:49
22. "You Lied"   2:26
Ukupno trajanje:
58:48

25. godišnjica albuma

uredi

Dana 13. oktobra 2022. grupa je najavila da će izdati proširenu verziju Nimroda za njegovu 25. godišnjicu i objavila demo pjesme "You Irritate Me" koja je izbačena iz originalnog izdanja. Proširena verzija albuma uključuje preko 30 bonus pjesama, uključujući demo snimke i koncertne verzije nekih od njihovih hitova, a uključuje i remasterirane verzije pjesama originalnog albuma.[42]

Sve tekstove napisao/la Billie Joe Armstrong, svu muziku komponovao/la Green Day.

Br. Naziv Trajanje
1. "Nice Guys Finish Last"   2:49
2. "Hitchin' a Ride"   2:51
3. "The Grouch"   2:12
4. "Redundant"   3:17
5. "Scattered"   3:02
6. "All the Time"   2:10
7. "Worry Rock"   2:27
8. "Platypus (I Hate You)"   2:21
9. "Uptight"   3:04
10. "Last Ride In" (instrumental) 3:47
11. "Jinx"   2:12
12. "Haushinka"   3:25
13. "Walking Alone"   2:45
14. "Reject"   2:05
15. "Take Back"   1:09
16. "King for a Day"   3:13
17. "Good Riddance (Time of Your Life)"   2:34
18. "Prosthetic Head"   3:38
19. "Nice Guys Finish Last (Demo)"    
20. "Place Inside My Head"    
21. "The Grouch (Demo)"    
22. "Walking Alone (Demo)"    
23. "Jinx (Demo)"    
24. "Alison"    
25. "Espionage (Demo)"    
26. "You Irritate Me"   1:36
27. "Tre Polka!"    
28. "When Its Time (Demo)"    
29. "Desensitized (Demo)"    
30. "Chain Saw"    
31. "Reject (Demo)"    
32. "Black Eyeliner"    
33. "Going to Pasalacqua (Live)"    
34. "Welcome to Paradise (Live)"    
35. "Geek Stink Breath (Live)"    
36. "Nice Guys Finish Last (Live)"    
37. "Hitchin' a Ride (Live)"    
38. "The Grouch (Live)"    
39. "Chump (Live)"    
40. "Longview (Live)"    
41. "2000 Lightyears Away (Live)"    
42. "Brain Stew (Live)"    
43. "Jaded (Live)"    
44. "Knowledge (Live)"    
45. "Basket Case (Live)"    
46. "She (Live)"    
47. "Fuck Off and Die (Live)"    
48. "Paper Lanterns (Live)"    
49. "Scattered (Live)"    
50. "Prosthetic Head (Live)"    
51. "When I Come Around (Live)"    
52. "Good Riddance (Live)"    

Zasluge

uredi

Ljestvice

uredi

Sedmične ljestvice

uredi
Ljestvica (1997–1999) Najviša
pozicija
Australija[43] 3
Austrija[44] 28
Kanada[45] 4
Holandija[46] 80
Finska[47] 40
Francuska[48] 43
Njemačka[49] 31
Italija (FIMI)[50] 15
Novi Zeland[51] 22
Škotska[52] 13
Švedska[53] 36
Švicarska[53] 33
Ujedinjeno Kraljevstvo[54] 11
Billboard200[54] 10

Godišnje ljestvice

uredi
Ljestvica (1998) Pozicija
Australija (ARIA)[55] 56
SAD Billboard 200[56] 75
Ljestvica (1999) Pozicija
Australija (ARIA)[57] 84

Certifikati

uredi
Regija Certifikat Certificiranih jedinica / prodaja
Australija (ARIA)[58] 3× platina 210.000^
Brazil (Pro-Música Brasil)[59] Zlatni 100.000*
Kanada (Music Canada)[60] 2× platina 200.000^
Japan (RIAJ)[61] Platina 200.000^
Španija (PROMUSICAE)[62] Zlatni 50.000^
Ujedinjeno Kraljevstvo (BPI)[63] Platina 300.000^
Sjedinjene Države (RIAA)[64] 2× platina 2.000.000^
* Podaci o prodaji zasnovani samo na certifikaciji.

^ Podaci o isporukama samo na osnovu certifikacije.

Reference

uredi
  1. ^ Rosen, Craig (20. 9. 1997). "Green Day Grows Beyond Punk on 'Nimrod'". Billboard. Vol. 109 no. 38. str. 81. The single 'Hitchin' A Ride' went to radio in late August.
  2. ^ "New Releases: Singles". Music Week. 25. 4. 1998. str. 27.
  3. ^ a b c Spitz, 2006, p. 123
  4. ^ a b c d e f g Rosen, Craig (20. 9. 1997). "Green Day Grows Beyond Punk On 'Nimrod'". Billboard. Prometheus Global Media. Pristupljeno 20. 2. 2022.
  5. ^ Spitz, 2006, str. 126
  6. ^ Myers, 2006. str. 130.
  7. ^ Spitz, 2006, str. 127
  8. ^ a b c * Brown, Greg (28. 11. 1997). "PUNK BONDS: Green Day branches out with 'Nimrod'". The Denver Post. MediaNews Group.
  9. ^ a b c d e Spitz, 2006, str. 128
  10. ^ a b Spitz, 2006, str. 129
  11. ^ * "Triple Take: Green Day's 'Nimrod'". Arhivirano s originala, 14. 11. 2013. Pristupljeno 20. 2. 2022.
  12. ^ a b c McLennan, Scott (9. 11. 1997). "Green Day keeps progressing with 'Nimrod'". Telegram & Gazette. The New York Times Company.
  13. ^ a b c d Spitz, 2006, p. 131
  14. ^ Rosen, Craig (18. 9. 1997). "Punk and violins Green Day remains a garage band". Milwaukee Sentinel Journal.
  15. ^ Parks, Andrew (25. 11. 1997). "With Nimrod, Green Day Dawns Again". The Buffalo News. Berkshire Hathaway.
  16. ^ a b c d Sullivan, Jim (10. 10. 1997). "Green Day stretches out on 'Nimrod'". The Boston Globe. The New York Times Company.
  17. ^ "Cool Tunes, for a Bunch of Punks : GREEN DAY "Nimrod" Reprise * * * - latimes". web.archive.org. 23. 10. 2015. Arhivirano s originala 23. 10. 2015. Pristupljeno 21. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  18. ^ Zac Crain (23. 10. 1997). "Green Day Family Values - Page 1 - Music - Miami". Miami New Times. Arhivirano s originala, 22. 5. 2014. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  19. ^ McGarrigle, Dale (11. 5. 1998). "Branching out lures in Green Day 'Nimrod' a collection of 'whatever comes out'". Bangor Daily News. Bangor Publishing Company.
  20. ^ * Brown, Eric (13. 10. 2017). "Why "Nimrod" is Green Day's unsung masterpiece". Entertainment Weekly. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  21. ^ Kot, Greg (20. 10. 2017). "Nimrod". Rolling Stone. Jann Wenner. Arhivirano s originala, 15. 7. 2014. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  22. ^ a b Spitz, 2006, str. 70
  23. ^ Spitz, 2006, str. 94
  24. ^ Gold, Jonathan (decembar 1997). "The Ballad of Billie the Kid". Spin. Bob Guccione, Jr. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  25. ^ Schleinkofer, Gabriella (april 1998). "Interview with Billie Joe Armstrong of Green Day". NY Rock. Arhivirano s originala, 24. 6. 2016. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  26. ^ Gaar, Gillian G. (28. 10. 2009). Green Day: Rebels With a Cause. Music Sales Limited. str. 159–163. ISBN 9780857120595. Pristupljeno 21. 2. 2022 – preko Google Books.
  27. ^ Spitz, 2006, str. 133
  28. ^ a b Spitz, 2006, str. 134
  29. ^ "Green Day Trash N.Y. Tower Records Store". MTV. 12. 11. 1997. Pristupljeno 21. 2. 2022.[mrtav link]
  30. ^ Lanham, Tom (novembar 1998). "Green Day: Older, Louder and Snottier". CMJ New Music Monthly.
  31. ^ Spitz, 2006. str. 136
  32. ^ Chavez, Marina (27. 5. 2010). "Billie Joe Armstrong, From Green Day To Broadway". National Public Radio. Arhivirano s originala, 20. 5. 2020. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  33. ^ a b c d Meyer, 2006. str. 153-154
  34. ^ "Nimrod - Green Day : Songs, Reviews, Credits, Awards : AllMusic". web.archive.org. 16. 6. 2012. Arhivirano s originala 16. 6. 2012. Pristupljeno 21. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  35. ^ "Nimrod. | Album Reviews | Rolling Stone". web.archive.org. 15. 7. 2014. Arhivirano s originala 15. 7. 2014. Pristupljeno 21. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  36. ^ Carlin, Peter (3. 11. 1997). "Picks and Pans Review: Nimrod". People. Time, Inc. Arhivirano s originala, 10. 9. 2015. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  37. ^ Josephson, Isaac (24. 10. 1997). "Green Day's "Nimrod" Charts At No. 10". Rolling Stone. Jann Wenner. Arhivirano s originala, 3. 2. 2013. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  38. ^ "Gold & Platinum RIAA Certifications 2000". Recording Industry Association of America. 1. 3. 2000. Arhivirano s originala, 2. 2. 2013. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  39. ^ "Gold & Platinum Certification - Nimrod". Canadian Recording Industry Association. Arhivirano s originala, 29. 1. 2013. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  40. ^ "Green Day – Nimrod". Udruženje diskografske industrije Australija. Hung Medien. Arhivirano s originala, 11. 11. 2012. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  41. ^ "ARIA Charts - Accreditations - 2000 Albums" Arhivirano 11. 6. 2011. Udruženje diskografske industrije Australije.
  42. ^ https://www.yahoo.com/entertainment/green-day-announce-nimrod-25th-041528239.html
  43. ^ "australian-charts.com - Green Day - Nimrod". australian-charts.com. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  44. ^ Hung, Steffen. "Green Day - Nimrod". austriancharts.at. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  45. ^ "Green Day". Billboard (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 2. 2022.
  46. ^ Hung, Steffen. "Green Day - Nimrod". hitparade.ch. Pristupljeno 2. 6. 2022.
  47. ^ "Suomen Virallinen Lista". Musiikkituottajat (jezik: finski). Pristupljeno 2. 6. 2022.
  48. ^ "lescharts.com - Green Day - Nimrod". lescharts.com. Pristupljeno 2. 6. 2022.
  49. ^ "Offizielle Deutsche Charts - Offizielle Deutsche Charts". www.offiziellecharts.de. Pristupljeno 2. 6. 2022.
  50. ^ "Classifica settimanale WK 42 (dal 10.10.1997 al 16.10.1997)" (jezik: italijanski). Federazione Industria Musicale Italiana. Pristupljeno 21. 2. 2022.
  51. ^ "charts.org.nz - Green Day - Nimrod". charts.nz. Pristupljeno 2. 6. 2022.
  52. ^ "Official Scottish Albums Chart Top 100 | Official Charts Company". www.officialcharts.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 6. 2022.
  53. ^ a b "swedishcharts.com - Green Day - Nimrod". swedishcharts.com. Pristupljeno 2. 6. 2022.
  54. ^ a b "Official Albums Chart Top 100 | Official Charts Company". www.officialcharts.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 6. 2022.
  55. ^ "ARIA Top 100 Albums for 1998". Australian Recording Industry Association. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  56. ^ "Top Billboard 200 Albums – Year-End 1998". Billboard. Arhivirano s originala, 23. 1. 2015. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  57. ^ "ARIA Top 100 Albums for 1999". Australian Recording Industry Association. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  58. ^ "2000 Accreds.pdf" (PDF). Dropbox (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  59. ^ "CERTIFICADOS – Pro-Música Brasil". pro-musicabr.org.br (jezik: portugalski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  60. ^ "Gold/Platinum". Music Canada (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  61. ^ "一般社団法人 日本レコード協会". www.riaj.or.jp (jezik: japanski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  62. ^ Salaverrie, Fernando (septembar 2005). Sólo éxitos: año a año, 1959–2002 (PDF) (jezik: španski) (1. izd.). Madrid: Fundación Autor/SGAE. str. 946. ISBN 84-8048-639-2. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  63. ^ "Award". BPI (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 7. 5. 2021. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  64. ^ "Gold & Platinum". RIAA (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2022.

Vanjski linkovi

uredi