Senta (mađ. Zenta) je jedan od najstarijih gradova u Vojvodini (Srbija).

Gradska vijećnica u Senti

Zemljopis

uredi

Nalazi se u srednjem dijelu toka Tise kroz Srbiju, na samoj obali rijeke. Pored samog grada Sente, u općini Senta se nalaze i naselja: Gornji Breg, Tornjoš, Kevi i Bogaraš. Prema popisu iz 2002. godine, Senta ima 20.363, dok općina Senta 25.619 stanovnika.

Povijest

uredi

Senta je izrasla oko samostana. Prvi put se spominje 1216. godine i razvija zahvaljujući pogodnom geografskom položaju, na važnom prijelazu preko rijeke Tise. Od 14. stoljeća posjed je budimskog nadbiskupa. Godine 1506. postala je slobodni kraljevski grad. U ratu između Austrije i Turske, jedna od najvećih pobjeda Austrije bila je bitka kod Sente 11. rujna 1697. godine ("Kod Sente je spašen Beč"). Nakon što su se Srbi graničari iz Potisko-pomoriške granice 1742. godine većinom iselili u Rusiju u XVIII. i XIX. stoljeću Sentu su naselili Mađari, Slovaci, Nijemci i Židovi. Veleposjednik iz obitelji Latinovića je u 18. stoljeću naselio skupinu Zaporoških kozaka.[1] Između dva svjetska rata i poslije 1945. Sentu su naselili Srbi, Crnogorci i drugi narodi. Senćansko pristanište, udaljeno 124 km od ušća Tise u Dunav, bilo je jedno od najvažnijih u prostoru dvorječja. Godine 1769. Senta je izgorjela u velikom požaru.

Stanovnici

uredi

Na popisu 2002., većinu čine Mađari, koji čine 78,12%, zatim Srbi, koji čine 13,07%, Jugoslaveni, koji čine 1,83%, Romi, koji čine 1,15%, Crnogorci, koji čine 0,58%, Hrvati čine 0,38% te ostali.

Od Hrvata u Senti žive Bunjevci (selo Mol[2]) .

Poznate osobe

uredi

Izvori

uredi
  1. (srp.) AP VojvodinaArhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2010. (Wayback Machine) Koliko se poznajemo?
  2. Josip Andrić: Deset godina među narodnim pjevačima bačkih Hrvata 1948.-1958., Klasje naših ravni br. 1-2/2003., str. 43.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Senta