Austrijska nogometna reprezentacija

austrijska nacionalna nogometna momčad

Austrijska nogometna reprezentacija je nogometna reprezentacija koja predstavlja državu Austriju. Domaće utakmice igra na Ernst Happel Stadionu u Beču. Najveći uspjeh im je osvajanje srebra na Olimijskim igrama 1936. i treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1954.

Austrija
Nadimak Das Team
Nogometni savez Austrijski nogometni savez
Izbornik Ralf Rangnick
Kapetan David Alaba
Najviše nastupa Marko Arnautović (114)
Najbolji strijelac Toni Polster (44)
FIFA-ina ljestvica 25. (stanje 20. lipnja 2024.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Austrija 5:0 Mađarska
(Beč, Austrija; 12. listopada, 1902.)
Najveća pobjeda
Austrija 9:0 Malta
(Salzburg, Austrija; 30. travnja 1977.)
Najveći poraz
Austrija 1:11 Engleska
(Beč, Austrija; 8. lipnja, 1908.)
Nogometno SP
Nastupi 7 (prvi put 1934.)
Najbolji rezultat treće mjesto (1954.)
Nogometno EP
Nastupi 4 (prvi put 2008.)
Najbolji rezultat osmina finala (2020., 2024.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
bronca Švicarska 1954.
Olimpijske igre
srebro Berlin 1936.

Povijest

uredi

Predratno stanje

uredi

Austrijski nogometni savez osnovan je 18. ožujka 1904., za vrijeme Austro-Ugarske. Sastav je uživao uspjehe u 1930-ima, pod trenerom Hugom Meislom, bio dominantan u Europi, te zarađuje nadimak "Wunderteam". Dana 16. svibnja 1931., postali su prvi europski sastav koji je zadao poraz Škotskoj.

Na Svjetskom prvenstvu 1934., završili su četvrti nakon poraza 0:1 od Italije u polufinalu, i 3:2 od Njemačke u borbi za treće mjesto. Bili su drugoplasirani u Olimpijskim igrama 1936., ponovno su izgubili od Italije, 2:1.

Reprezentacija se kvalificirala na Svjetsko prvenstvo 1938., ali zbog Anschlussa 12. ožujka iste godine, Austrija je pripojena Njemačkoj. Već 28. ožujka, FIFA je obaviještena da je austrijski nogometni savez ukinut, što je značilo povlačenje sa Svjetskog prvenstva, dok je njemačka momčad predstavljala i Austriju. Teoretski, ujedinjena momčad mogla je biti jača od obje pojedinačno, ali njemački trener Sepp Herberger imao je malo vremena i vrlo malo utakmica za pripremu i spajanje vrlo različitih stilova igre. Početkom travnja, Herberger je zahtijevao da nastupe dva odvojena tima, ali Hans von Osten und Tschammer je jasno rekao da očekuje omjer 5:6 ili 6:5 igrača iz dvije dosadašnje momčadi.

Kao rezultat toga, pet igrača iz Rapida, Vienne te Austrije iz Beča bili su dio tima koji je uspio samo remizirati 1:1 u grupnoj fazi protiv Švicarske, koja je zahtijevala revanš. Budući da je Rapidov napadač Pesser bio isključen, a Herberger nije bio zadovoljan s dva preostala, morao je mijenjati postavu na šest mjesta da bi ispunio omjer 6:5 ponovno. Reprezentacija sastavljena od Nijemaca vodila je protiv Švicarske 2:0 nakon 15 minuta igre, ali na kraju izgubila 2:4 u Parizu, pred prilično antinjemački raspoloženim Francuzima i švicarcima, jer je samo nekoliko njemačkih navijača bilo u mogućnosti putovati u Francusku zbog njemačkog ograničenja razmjene stranih valuta.

Nakon Drugog svjetskog rata, Austrija se ponovno odvojila od Njemačke. Austrija je najbolji rezultat ostvarila 1954., kada su izgubili u polufinalu 1:6 od kasnijeg prvaka Njemačke, i završila treća nakon pobjede nad Urugvajem 3:1. To je bio nažalost posljednji put da se Austrija vinula do samoga vrha jednog od najvećih turnira.

Tijekom godina, razvilo se jako rivalstvo s Njemačkom.

1970-e i 1980-e

uredi

Na krilima legendarnog napadača Hansa Krankla te pojačana zvijezdom Brunom Pezzeyem, Austrija je dosegla Svjetsko prvenstvo 1978. i 1982., i oba puta prošli su u drugi krug, gdje su ponovno formirane skupine, koje su zamijenile nokaut fazu četvrtfinala. Ova Austrijska momčad, trenera Helmuta Senekowitscha, je naširoko cijenjena kao daleko najbolja austrijska nogometna reprezentacija nakon Drugog svjetskog rata.

Na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini, izgubili su dvije utakmice i gotovo sigurno završili bi posljednji u svojoj grupi od četiri ekipe, u drugom krugu, ali uložili su poseban napor u posljednjoj utakmici u Cordobi protiv Zapadne Njemačke, koja je još uvijek imala priliku kvalificirati se u finale. Austrijanci su također uništili branitelju svjetskog naslova sve šanse da barem uđu u utakmicu za treće mjesto, pobijedivši ih 3:2, s dva pogotka Krankla, te autogolom Nijemaca. Slavlje radio komentatora Edija Fingera u izvješću postalo je poznato u Austriji, a sama utakmica je nazvana "Čudom iz Cordobe", dok su Nijemci smatrali da je igra i austrijsko ponašanja bilo sramotno.

Tijekom Svjetskog prvenstva 1978. u Španjolskoj, Austrija i Zapadna Njemačka su se ponovno susreli, u zadnjoj utakmici 1. kola. Budući da su druge dvije ekipe u skupini već odigrale svoje utakmice prethodnog dana, obje momčadi su znale da ako Zapadna Njemački pobijedi jednim golom razlike, da bi oba tima prošla dalje, dok bi svi ostali rezultati eliminirali jedan ili drugi tim. Nakon desetak minuta bijesnih napada, Horst Hrubesch je zabio za Zapadnu Njemačku, nakon čega su ekipe uglavnom nabijale loptu, oko osamdeset minuta, s nekoliko pokušaja napada. Igra je postala poznata kao Gijonski pakt o nenapadanju. Alžir je također pobijedio u dvije utakmice, uključujući i šokantno iznenađenje nad Njemačkom na otvaranju, ali među tri momčadi koje su pobijedile u dvije utakmice, eliminiran je na temelju gol-razlike, nakon što je primio dva kasna gola u pobjedi od 3:2 nad Čileom. Alžirski navijači su bili s razlogom bijesni, a čak i austrijski i zapadnonjemački navijači pokazali su da su iznimno nesretni načinom njihova prolaza. Zbog ove utakmice, na svim budućim turnirima posljednje utakmice skupine igraju se u isto vrijeme.

Austrija i Sjeverna Irska eliminirane su porazima od Francuske u drugom krugu grupne faze s po tri ekipe.

1990-e

uredi

Predvođeni napadačem Tonijem Polsterom, Austrija se kvalificirala na Svjetsko prvenstvo 1990., ali su eliminirani u prvom krugu.

Mnogo gori je bio zapanjujući 0:1 poraz od Farskih Otoka u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1992., koji se smatra najgorom neugodnosti u bilo kojem austrijskom timskiom sportu ikad, i jednim od najvećih nogometnih senzacija u povijesti. Utakmica se igrala u Landskroni, u Švedskoj, jer nije bilo travnatih terena na Otocima. To je bio nagovještaj stvari koje dolaze: Austrija je doživjela još nekoliko godina propalih kvalifikacija, bez obzira na to što je igrala vrlo zanimljiv nogomet u završnim fazama kvalifikacija za Euro 96.

Na Svjetskom prvenstvu 1998., Austrija je izvučena u skupinu B zajedno s Italijom, Kamerunom i Čileom. Njihov nastup bio je kratak ali sadržajan, jer su postigli zanimljiv podvig: postizali su golove u sudačkim nadoknadama u svakoj od svojih utakmica. Protiv Kameruna, supergol Pierrea Njanke je anuliran kasnim pogotkom Tonija Polstera. U drugoj utakmici, Ivica Vastić je bio taj koji je izjednačio rezultat, te time poništio prednost Čilea, koji je vodio spornim pogotkom Marcela Salasa. Austrija nije bila toliko sretna u svojoj presudnoj, posljednjoj utakmici, na Stade de France-u. Italija je zabila dvaput nakon prvog poluvremena, strijelci su bili Christian Vieri i Roberto Baggio. Jedanaesterac kojeg je izveo Andreas Herzog u sudačkoj nadoknadi je zadržao austrijski neobični podvig, ali nije bio dovoljan da spriječi da Austrija završi treća u skupini, iza Talijana i Čileanaca.

21. stoljeće

uredi
 
Austrijska nogometna reprezentacija pred utakmicu sa Španjolskom, 18. studenog 2009.

U posljednjih nekoliko godina, uglavnom zbog toga što su se mnogi od igrača momčadi iz 1997./98. povukli iz reprezentacije ili nogometa uopće, kvaliteta igre Austrijske reprezentacije opada. Nisu se uspjeli kvalificirati na sljedeća Svjetska i Europska prvenstva, te su pretrpjeli niz ekstremnih neugodnosti (sličnih porazu od Farskih otoka), kao što su poraz 9:0 od Španjolske i 5:0 od Izraela 1999. 2006., Josef Hickersberger je postao trener austrijske reprezentacije, ostvarivši značajnu pobjedu protiv Švicarske krajem 2006., zaustavivši seriju loših rezultata.

Austrija se automatski kvalificirala na Europsko prvenstvo 2008., kao suorganizator. Bio je to njihov prvi veliki turnir u deset godina. Većina komentatora smatrala ih je autsajderima u skupini s Njemačkom, Hrvatskom i Poljskom. Mnogi od njihovih navijača slagali su se s tim i 10.000 Austrijanaca je potpisalo peticiju kojom su zahtijevali da se Austrija povuče iz turnira, da poštedi naciju neugodnosti. Međutim, Austrija je ostvarila bolje rezultate od očekivanih. Uspjeli su izvući neriješeno s Poljskom (1:1), namučili su Hrvate u porazu 1:0 i hrabro se branili protiv Nijemaca, ali Ballackov slobodni udarac zapečatio je Austrijancima poraz od 1:0.

Nedugo nakon austrijskog ispadanja s turnira u prvom krugu, Josef Hickersberger daje ostavku s mjesta izbornika reprezentacije. Karel Bruckner, koji je podnio ostavku s mjesta izbornika Češke nakon što je ta zemlja u ispala u prvom krugu Eura 2008., uskoro je imenovan kao njegova zamjena. Nakon samo osam mjeseci Karel Bruckner je otpušten u ožujku 2009., a mjesto je potom preuzeo Didi Constantini. Iako Austrija nije uspjela osigurati automatsku kvalifikaciju ili mjesto u doigravanju za Svjetsko prvenstvo 2010., pod Brucknerom su ipak uspjeli ostvariti nezaboravnu pobjedu od 3:1 nad Francuskom tijekom kvalifikacija, koji je također bio jedina poraz Francuske u kvalifikacijama. Ostale značajnije utakmice su bile Austrija-Rumunjska 1:1, u gostima, i Austrija-Rumunjska 2:1, na domaćem terenu.

Od tada, austrijska momčad je odigrala prijateljsku utakmicu protiv Danske s Arsenalovom superzvijezdom Nicklasom Bendtnerom, koju su pobijedili 2:1. Još tri prijatelske utakmice su odigrane: 19. svibnja 2010. protiv Hrvatske, 11. kolovoza 2010. protiv susjeda Švicarske i 9. veljača 2011. protiv Nizozemske. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u 2012. godini, Austrijanci su igrali protiv Kazahstana, Azerbajdžana, Belgije, Turske i Njemačke.

Trenutačni sastav

uredi

Zadnji put ažurirano: 5. lipnja 2021.

0#0 Poz. Igrač Datum rođenja (dob) Nastupi Golovi Klub
1 1G Alexander Schlager (1996-02-01)1. veljače 1996. (dob: 25) 6 0   LASK
2 2B Andreas Ulmer (1985-10-30)30. listopada 1985. (dob: 35) 23 0   Red Bull Salzburg
3 2B Aleksandar Dragović (1991-03-06)6. ožujka 1991. (dob: 30) 90 2   Bayer Leverkusen
4 2B Martin Hinteregger (1992-09-07)7. rujna 1992. (dob: 28) 54 4   Eintracht Frankfurt
5 2B Stefan Posch (1997-05-14)14. svibnja 1997. (dob: 24) 10 1   1899 Hoffenheim
6 3V Stefan Ilsanker (1989-05-18)18. svibnja 1989. (dob: 32) 50 0   Eintracht Frankfurt
7 4N Marko Arnautović (1989-04-19)19. travnja 1989. (dob: 32) 87 26   Shanghai Port
8 2B David Alaba (1992-06-24)24. lipnja 1992. (dob: 28) 80 14   Bayern München
9 3V Marcel Sabitzer (1994-03-17)17. ožujka 1994. (dob: 27) 49 8   RB Leipzig
10 3V Florian Grillitsch (1995-08-07)7. kolovoza 1995. (dob: 25) 22 1   1899 Hoffenheim
11 4N Michael Gregoritsch (1994-04-18)18. travnja 1994. (dob: 27) 25 4   FC Augsburg
12 1G Pavao Pervan (1987-11-13)13. studenoga 1987. (dob: 33) 7 0   VfL Wolfsburg
13 1G Daniel Bachmann (1994-07-09)9. srpnja 1994. (dob: 26) 1 0   Watford
14 3V Julian Baumgartlinger (kapetan) (1988-01-02)2. siječnja 1988. (dob: 33) 83 1   Bayer Leverkusen
15 2B Philipp Lienhart (1996-07-11)11. srpnja 1996. (dob: 24) 3 0   SC Freiburg
16 3V Christopher Trimmel (1987-02-24)24. veljače 1987. (dob: 34) 12 0   Union Berlin
17 3V Louis Schaub (1994-12-29)29. prosinca 1994. (dob: 26) 20 6   Luzern
18 3V Alessandro Schöpf (1994-02-07)7. veljače 1994. (dob: 27) 26 5   Schalke 04
19 3V Christoph Baumgartner (1999-08-01)1. kolovoza 1999. (dob: 21) 9 3   1899 Hoffenheim
20 3V Karim Onisiwo (1992-03-17)17. ožujka 1992. (dob: 29) 11 1   Mainz 05
21 2B Stefan Lainer (1992-08-27)27. kolovoza 1992. (dob: 28) 29 1   Borussia Mönchengladbach
22 3V Valentino Lazaro (1996-03-24)24. ožujka 1996. (dob: 25) 30 3   Borussia Mönchengladbach
23 3V Xaver Schlager (1997-09-28)28. rujna 1997. (dob: 23) 20 1   VfL Wolfsburg
24 3V Konrad Laimer (1997-05-27)27. svibnja 1997. (dob: 24) 8 1   RB Leipzig
25 4N Saša Kalajdžić (1997-07-07)7. srpnja 1997. (dob: 23) 6 3   VfB Stuttgart
26 2B Marco Friedl (1998-03-16)16. ožujka 1998. (dob: 23) 3 0   Werder Bremen

Statistike

uredi

Igrači s najviše nastupa

uredi
Broj Igrač Godine Nastupi Golovi
1 Andreas Herzog 1988. – 2003. 103 26
2 Anton Polster 1982. – 2000. 95 44
3 Gerhard Hanappi 1948. – 1964. 93 12
4 Karl Koller 1952. – 1965. 86 5
5 Marko Arnautović* 2008. – trenutno 85 26
0 6 Friedrich Koncilia 1970. – 1985. 84 0
Bruno Pezzey 1975. – 1990. 84 9
8 Herbert Prohaska 1974. – 1989. 83 10
9 Aleksandar Dragović* 2009. – trenutno 80 1
10 Christian Fuchs* 2006. – 2016. 78 1
  • Zvjezdica (*) označuje da je igrač još uvijek aktivan ili igra za nacionalni sastav.
  • Broj nastupa i golova unesen poslije utakmice sa Latvijom: 19. studenog 2019.

Igrači s najviše golova

uredi
Broj Igrač Godine Golovi Nastupi
1 Anton Polster 1982. – 2000. 44 95
2 Johann Krankl 1973. – 1985. 34 69
3 Johann Horvath 1924. – 1934. 29 46
0 4 Erich Hof 1957. – 1968. 28 37
Marc Janko 2006. – 2019. 28 70
6 Anton Schall 1927. – 1934. 27 28
0 7 Matthias Sindelar 1926. – 1937. 26 43
Marko Arnautović* 2008. – trenutno 26 85
Andreas Herzog 1988. – 2003. 26 103
10 Karl Zischek 1931. – 1945. 24 40
  • Zvjezdica (*) označuje da je igrač još uvijek aktivan ili igra za nacionalni sastav.
  • Broj golova i nastupa unesen poslije utakmice sa Latvijom: 19. studenog 2019.

Uspjesi na velikim natjecanjima

uredi

Svjetsko prvenstvo

uredi
Prvenstvo Rezultat
  Urugvaj 1930. Nije sudjelovala
  Italija 1934. Četvrto mjesto
  Francuska 1938. Povukla se
  Brazil 1950. Povukla se
  Švicarska 1954. 000Treće mjesto
  Švedska 1958. Grupna faza
  Čile 1962. Povukla se
  Engleska 1966. Nije se kvalificirala
  Meksiko 1970. Nije se kvalificirala
  SR Njemačka 1974. Nije se kvalificirala
  Argentina 1978. Drugi krug
  Španjolska 1982. Drugi krug
  Meksiko 1986. Nije se kvalificirala
  Italija 1990. Grupna faza
  SAD 1994. Nije se kvalificirala
  Francuska 1998. Grupna faza
    Južna Koreja i Japan 2002. Nije se kvalificirala
  Njemačka 2006. Nije se kvalificirala
  Južnoafrička Republika 2010. Nije se kvalificirala
  Brazil 2014. Nije se kvalificirala
  Rusija 2018. Nije se kvalificirala

Europsko prvenstvo

uredi
Prvenstvo Rezultat
  Francuska 1960. Nije se kvalificirala
  Španjolska 1964. Nije se kvalificirala
  Italija 1968. Nije se kvalificirala
  Belgija 1972. Nije se kvalificirala
  Jugoslavija 1976. Nije se kvalificirala
  Italija 1980. Nije se kvalificirala
  Francuska 1984. Nije se kvalificirala
  SR Njemačka 1988. Nije se kvalificirala
  Švedska 1992. Nije se kvalificirala
  Engleska 1996. Nije se kvalificirala
    Belgija i Nizozemska 2000. Nije se kvalificirala
  Portugal 2004. Nije se kvalificirala
    Austrija i Švicarska 2008. Grupna faza
    Poljska i Ukrajina 2012. Nije se kvalificirala
  Francuska 2016. Grupna faza
  Europa 2020. Osmina finala
  Europa 2024. Osmina finala

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Austrijska nogometna reprezentacija