Aleksa Đukanović

Aleksa Đukanović (rođ. Dimitrije Davidović, Beograd, SR Jugoslavija, 4. siječnja 1998.) srpski je književnik, književni kritičar, urednik, publicist i društveno angažirani umjetnik, koji je, pored ostalog, znatan dio svojih pripovijedaka i novela napisao na hrvatskom književnom jeziku.

Životopis

Srednju pravnu školu Dimitrije Davidović pohađao je u Zemunu, a osnovne i specijalizirane studije iz oblasti pravnih i ekonomskih znanosti i javnog sustava diplomirao je u Beogradu 2022. godine.^[1]

Prozu i kritiku publicira u beogradskom »NIN-u«, »Politici«, »Večernjim novostima«, »Danas«, »Književnim novinama«, novosadskoj »Zlatnoj gredi«, somborskim »Dometima«, mostarskim »Stranama.ba«, banjalučkom »SRP-u«, zagrebačkom »Radio Gornjem Gradu« i istarskom »Booke.hr«.

Autor je petnaest knjiga pripovjedačke proze, romana, pjesama, eseja, dnevničkih zapisa te književne kritike.

Za kraći roman Pali inkvizitor bosanskohercegovačka SPKD »Prosvjeta« dodijelila mu je Književnu nagradu »Zvonimir Šubić« za prozu za 2021. godinu, a sljedeće, 2022. godine po drugi je put postao laureat Prosvjetine nagrade »Boško Milovanović«, ovoga puta za publicistiku (esej Četrdeset pet Golužinih godina o noveli Smrt gospodina Goluže Branimira Šćepanovića, koji je publiciran u Kulturnom dodatku beogradske »Politike«).^[2]

Član je Društva književnika Vojvodine. Počasni je i doživotni član Kuće kulture »Naaman« u Libanonu.^[3]

Bio je urednik u književnim časopisima Sizif i Književni esnaf.

Objavljuje prozu i poeziju od 2019. godine. Svoja djela piše na svim varijetetima iz skupine BHSC jezika.^{[4][potreban bolji izvor][5]}

Djela (izbor)

• Europa in extremis, lirika i eseji (2021.)
• Pali inkvizitor, fantastična novela (2021.)
• Novele, sve novele (2023.)
• Štrausov solilokvij, zbirka od dvanaest pripovijedaka (2024.)
• Poslednji dan dobrog gospodina Cilića, roman (2024.)
• Ideološki habitus Ive Andrića, studija (2024.)^[6]

Nagrade (izbor)

• Nagrada IK Portalibris za prozu (2020.)
• Prosvjetina nagrada za prozu (2021.)
• Prosvjetina nagrada za publicistiku (2022.)
• Godišnja nagrada udruženih izdavača IK Književni esnaf i KR Kordun (2022.)
• Književna nagrada Tragom Nastasijevića za prozu (2022.)
• Književna nagrada Pesnička hrisovulja za poeziju (2023.)
• Plaketa Saveza književnika [SKOR-a] (2023.)
• Specijalna memorijalna Krležina gramata za književnost (2023.)
• Međunarodna književna nagrada Naji Naaman (2023.)^[7]
• Gramata Srpske duhovne akademije (2024.)
• Povelja književnog časopisa Istok za esejistiku (2024.)

Književno stvaralaštvo i kritika

Đukanović pripovijeda - strukturno u postmodernističkoj, a poetički - u europsko-impresionističkoj književnoj tradiciji XIX i XX stoljeća, čime piše osobitu amalgamiranu prozu nalik baroknoj, miješajući također u svojim djelima jezike i dijalekte iz mnogih govora BHSC skupine jezika. Motivi njegovih djela najčešće su povjesni događaji sa kritičkim esejiziranim opservacijama i osvrtom na suvremene trenutke. Đukanovićeve rečenice duge su i barokne, prepune simbolike i erudicijskog izraza, a jezik mu je raskošan, barokni, rableovski.^[8] Glavni utjecaji na prozu Alekse Đukanovića obuhvaćaju pisce i filozofe srednje Europe, počevši prvotno od Miroslava Krleže, Georga Trakla, preko Schopenhauera, skupa sa Kafkom, Albertom Camusom, Brechtom i Heinrichom Mannom.^[9]

Književna kritika i u regiji i u jugoistočnoj Europi ocijenila je iznimnu vrijednost Đukanovćeve proze.^[10] Velimir Visković usporedio ga je s Miroslavom Krležom,^[11] a hvale ga i književnik-prevoditelj Žarko Radaković^[12] te profesor Zoran Živković.^[13]

Izvori