Prijeđi na sadržaj

Konstanta fine strukture

Izvor: Wikipedija

Konstanta fine strukture (oznaka α) je prirodna konstanta, bezdimenzionalna veličina u fizici elementarnih čestica koja opisuje jakost međudjelovanja između električkih nabijenih čestica i fotona. Ona je konstanta vezanja u elektromagnetskim djelovanjima, a određuje finu strukturu (cijepanje spin–staza) u atomskim spektrima. Njezina su definicija i vrijednost:

gdje je:

Konstantu fine strukture u fiziku je uveo A. Sommerfeld, proširujući Bohrov model atoma uključivanjem relativističkih pojava i eliptičnih staza gibanja elektrona, te kvantizirajući energiju, linearnu i kutnu količinu gibanja. Konstanta fine strukture je važna u teorijskim proračunima i razumijevanju elektromagnetskih međudjelovanja i zračenja te ulazi u matrične elemente različitih elektromagnetskih procesa, određujući njihove udarne presjeke i raspade.[1]

Objašnjenje

[uredi | uredi kôd]

Postoje tri ravnopravne definicije konstante fine strukture temeljene na ostalim temeljnim fizikalnim konstantama:

gdje je:

Mjerenje

[uredi | uredi kôd]

Prema 2006 CODATA (Committee on Data for Science and Technology, Komitet za podatke za znanost i tehnologiju), preporučene su i definicija i iznos konstante α kao:[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. konstanta fine strukture, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. NIST. NIST reference on constants, units, and uncertainty. Pristupljeno 11. travnja 2009.