Ima li pilota u avionu? (eng. Airplane) američka je filmska komedija iz 1980. koju su režirali i napisali Jim Abrahams, David Zucker i Jerry Zucker. Glavne uloge tumače Robert Hays, Julie Hagerty, Leslie Nielsen, Lloyd Bridges i Robert Stack. Radnja se odvija oko Teda Strikera, bivšeg pilota koji je ostao traumatiziran nakon zračne bitke u Vijetnamskom ratu u kojoj je poginuo velik broj njegovih prijatelja, te je stoga odlučio nikada više ne letjeti. Međutim, ukrcava se na jedan avion kako bi pokušao obnoviti vezu sa stjuardesom Elaine. Međutim, tijekom leta iz Los Angeles za Chicago, svi piloti se otruju pokvarenom ribom za večeru, te stoga Ted postaje jedina osoba na avionu koja je u stanju mirno sletjeti i spasiti posadu. Film je predstavljao parodiju žanra filmova katastrofe, osobito filma Zero Hour! iz 1957. iz kojeg je posudio radnju i glavne likove, te filma. Lesli Nilsen je pilot. Airport 1975.

Ima li pilota u avionu?
kino poster
RežijaJim Abrahams
David Zucker
Jerry Zucker
ProducentJon Davison
ScenarioJim Abrahams
David Zucker
Jerry Zucker
UlogeRobert Hays
Julie Hagerty
Leslie Nielsen
Robert Stack
MuzikaElmer Bernstein
FotografijaJoseph Biroc
MontažaPatrick Kennedy
DistribucijaParamount Pictures
Datum(i) premijere2. VII 1980.
Trajanje87 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet$3,500.000
Ima li pilota u avionu? na Internet Movie Database

Ima li pilota u avionu je zatekao kritiku zbog svojeg nadrealnog humora i slaspticka, ali je bio vrlo popularan te postao veliku hit i zaradio 83 miliona $ u kinima Sjeverne Amerike.[1] Nominiran je za Zlatni globus za najbolji igrani film – mjuzikl ili komedija i za nagradu BAFTA za najbolji scenarij. S vremenom, njegova reputacija je značajno porasla. Postao je kultni film te se često navodi kao jedan od klasika žanra parodije. Glumac Leslie Nielsen je ovim postao komičar, iako je prije glumio uglavnom u dramatičnim ulogama. Američki filmski institut (AFI) stavio je film na 10. mjesto na listi 100 godina...100 smijeha.[2][3] Državni filmski registar je 2010. uključio film u svoj popis filmova koje treba očuvati.[4] Dvije godine kasnije, snimljen i manje zapažen nastavak, Airplane II: The Sequel.

Glavne uloge

uredi

Recenzije

uredi

Kultna komedija o zaljubljenom bivšem pilotu koji spašava avion od rušenja nakon trovanja hranom njegove posade parodija je filmova o zrakoplovnim katastrofama, ali s lakoćom se prepoznaju i reference na niz drugih filmova. Kao i svi filmovi trija Zucker-Abrahams-Zucker, niže štos za štosem, u rasponu od fizičkih gegova do igri riječi. Za publiku sklonu "glupom" humoru, dijelovi filma doslovno su urnebesni, a posebno oni u kojima autori pokazuju da im baš ništa nije sveto.

Ima li pilota u avionu? je praktički satirička antologija klasičnih filmskih klišeja. Lloyd Bridges, kao službenik u kontrolnom centru, izgleda ismijava polovicu vlastitih ozbiljnih uloga. Uvodna špica sadrži neočekivanu referencu na Ralje. Neurotični mladi pilot je nagovoren natrag u kabinu scenom iz filma Knute Rockne, All American. A romantične scene se odigravaju poput sapunice. Ništa od ovoga ne doprinosi velikom komičnom umijeću, ali film kompenzira manjak originalnog humora svojom nevjerojatnom spremnosti da posudi, moli ili prepiše od bilo gdje.

Izvori

uredi
  1. „Movie Airplane! – Box Office Data, News, Cast Information”. The Numbers. 4.7. 1980. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-31. Pristupljeno 2015-04-24. 
  2. Američki filmski institut (14. 6. 2000). America's 100 Greatest Comedies 100 YEARS...100 LAUGHS. Filmsite.org. 
  3. Comedy's top 100 films. BBC News. 9.8. 2001. 
  4. Barnes, Mike (28.12. 2010). „'Empire Strikes Back,' 'Airplane!' Among 25 Movies Named to National Film Registry”. The Hollywood Reporter. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-30. Pristupljeno 2015-04-24. 
  5. Arsen Oremović; "50 filmova na DVD-u koje morate imati"; Večernji list, 2003.
  6. Roger Ebert (4.5. 1980). „Airplane!”. rogerebert.com. 

Vanjske veze

uredi