Prijeđi na sadržaj

AK-103

Izvor: Wikipedija
AK-103

AK-103
Vrsta jurišna puška
Država podrijetla Rusija
Povijest uporabe
U uporabi u Vidi korisnici
Povijest proizvodnje
Projektant Mihail Kalašnjikov
Projektirano 1994.
Proizvođač IŽMAŠ
Proizvedeno komada više od 160.000
Inačice AK-103
AK-104
Svojstva
Dužina 700 mm (bez kundaka)
943 mm (sa kundakom)
Masa 3,4 kg (bez okvira)
Brzina 735 m/sek.
Streljivo 7.62x39mm
Dužina cijevi 415 mm
Brzina gađanja 650 metaka u min.
Kapacitet spremnika 30 metaka
Ciljnik čelični ciljnik;
mogućnost montiranja dodatne optike

AK-103 je ruska jurišna puška dizajnirana na temelju poznatog modela AKM iz obitelji Kalašnjikov. Uz AKM-ov dizajn, AK-103 primjenjuje i značajke nastale pri razvoju modela AK-74 i AK-74M. Npr. umjesto metalnih ili drvenih komponenti koristi se plastika kako bi se smanjila ukupna težina oružja. Puška može biti opremljena različitim dodacima kao što su laser, dnevna i noćna optika, supresor zvuka i bacač granata GP-30.

Detalji dizajna

[uredi | uredi kôd]

AK-103 koristi crni orebreni okvir izrađen od fenolnih smola te kapaciteta 30 metaka, a može biti kompatibilan i kod modela AKM. Inačica AK-104 je kompaktna verzija AK-103. Ona kombinira značajke starijeg karabina AKS-74U sa značajkama puške AK-74M, čime je stvoren precizan karabin. AK-103 i AK-104 koriste streljivo kalibra 7.62x39mm.

Korisnici

[uredi | uredi kôd]
  • Rusija: koriste ga različite specijalne policijske jedinice.[1]
  • Bahrein: ruska tvrtka Rosoboronexport koja se bavi izvozom i prodajom domaćeg oružja dogovorila je prodaju AK-103 Bahreinu u ukupnoj vrijednosti 10 milijuna USD.[2] U tu vrijednost su uključeni i bacači granata namijenjeni puškama te streljivo.[3]
  • Etiopija: vojna industrija Gafat Armament Engineering Complex proizvodi puške AK-103 u Etiopiji.[4]
  • Indija: indijske privatne tvrtke proizvode AK-103 na temelju licence koju im je dodijelila ruska vojna industrija IŽMAŠ.[5]
  • Iran: u službi iranske mornaričke pješačke jedinice Takavaran.[6]
  • Libija: oružje je viđeno na fotografijama anti-gadafijevih snaga i lojalista tijekom Građanskog rata u Libiji.[7][8]
  • Maroko: koristi se u ograničenoj količini u Kraljevskoj marokanskoj vojsci.[6]
  • Sirija: u službi sirijskih komandosa.
  • Venezuela: u svibnju 2005. godine Ministarstvo obrane Bolivarijanske Republike Venezuele je potpisalo ugovor s ruskom državnom korporacijom Rosoboronexport o kupnji 100.000 jurišnih pušaka AK-103, kao i nabavu strojeva i tehnologije za proizvodnju odgovarajućeg streljiva.[9] Prva pošiljka od 30.000 pušaka stigla je u Venezuelu 3. lipnja 2006. Druga pošiljka od 32.000 pušaka je dostavljena 30. kolovoza iste godine. Treća i posljednja pošiljka je dostavljena 29. studenog 2006. Tim automatskim puškama Venezuela je namjeravala zamijeniti oko 60.000 belgijskih pušaka FN FAL kao i istih tih pušaka domaće proizvodnje. U gradu Maracayju je otvoren proizvodni pogon koji godišnje može proizvesti 50.000 pušaka AK-103.[10][11] Danas je AK-103 standardno oružje venezuelanske vojske.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Modern Firearms. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2007. Pristupljeno 4. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Russia to sell AK103 Kalashnikovs to Bahrain
  3. Russia Strikes First Bahrain Arms Deal
  4. Dejen Aviation Engineering Complex (DAVEC). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. AK-100 to be made in India soon
  6. a b AK-103 and F2000 assault rifles in Gaza
  7. On the revolutionary road in Libya. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2011. Pristupljeno 21. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Update II: AK-103 Exports to Libya
  9. A Recurrent Latin American Nightmare (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. veljače 2011. Pristupljeno 4. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. Venezuela tests Russian Sukhoi warplanes. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. Russian Arms Merchant raps on Latin America’s Door

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]