Prijeđi na sadržaj

Berlinska Filharmonija (zaklada)

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Berlinska Filharmonija (zaklada). Za informacije o orkestru pogledajte Berlinski filharmoničari.
Glavni ulaz u zgradu berlinske Filharmonije

Berlinska Filharmonija (njem. Berliner Philharmonie ili samo Philharmonie 1) na Kemperovu trgu (Kemperplatz) u gradskoj četvrti Tiergarten središnjega berlinskoga okruga (Bezirk Mitte) dom je Berlinskih filharmoničara. Velika koncertna dvorana Filharmonije povezana je s manjom susjednom dvoranom za koncerte komorne glazbe (Kammermusiksaal).

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Koncertna dvorana berlinske Filharmonije na razglednici iz 1900. godine

Staru zgradu berlinske Filharmonije, jedno 1888. godine preuređeno dvoransko koturaljkalište, razrušili su britanski bombarderi 30. siječnja 1944. (na samu 11. godišnjicu Hitlerovog proglašenja njemačkim kancelarom). Stoga su u godinama nakon Drugoga svjetskog rata Berlinski filharmoničari svoje koncerte najčešće održavali u dvorani kina Titania (Titania-Palast), a tonska snimanja u evangeličkoj crkvi Isusa Krista (Jesus-Christus-Kirche) u berlinskoj četvrti Dahlem.

Novu zgradu Filharmonije projektirao je njemački arhitekt Hans Sharoun. Njezina je izgradnja bila započeta 1960. godine, a radovi su dovršeni tri godine kasnije. Nova je Filharmonija svečano otvorena i posvećena 15. listopada 1963. Dvadesetak godina kasnije, u razdoblju od 1984. do 1987. godine, započeta je i dovršena izgradnja susjedne manje koncertne dvorane. Nju je, u skladu sa Sharounovim planovima iz 1971. godine, 1979. projektirao Sharounov dugogodišnji suradnik Edgar Wisniewski. Obje su ove zgrade, odnosno koncertne dvorane – zajedno s Novom nacionalnom galerijom (Neue Nationalgalerie), Državnim institutom za glazbena istraživanja (Staatliches Institut für Musikforschung), Muzejom glazbala (Musikinstrumenten-Museum) i Berlinskom državnom knjižnicom (Staatsbibliothek zu Berlin) – dio novoga Kulturnog centra (Kulturforum), koji je izgrađen u blizini poznatoga berlinskoga Potsdamskog trga (Potsdamer Platz).

Arhitektura

[uredi | uredi kôd]

Nova zgrada berlinske Filharmonije nepravilnog je osmerokutnog oblika, a svojim izgledom pomalo podsjeća na američki Pentagon ili cirkuski šator. Sjedala za publiku – svako od njih na zasebnoj visini – u obje su koncertne dvorane (velikoj i maloj) raspoređena unutar pregrađenih loža uzlazno i prstenasto sagrađenih uokolo koncertnoga podija, čime je svakom slušatelju omogućen podjednako dobar pogled na pozornicu i izvođače. Lothar Cremer, njemački stručnjak za akustiku, predložio je takav nepravilan oblik obiju zgrada, odnosno koncertnih dvorana: u suradnji s berlinskim Tehničkim sveučilištem (Technische Universität Berlin) svoju je ideju sproveo u jedinstveno i originalno prostorno rješenje, koje doista svakom posjetitelju, odnosno slušatelju omogućuje savršeni akustički glazbeni doživljaj. Iznad koncertnoga podija obješeni su parabolični hiperboloidni reflektori i brojne akustičke pregradne i usmjerivačke ploče, kojima je postignuto ujednačeno rasprostiranje zvuka u dvorani i njegov optimalan odjek. 2 Velika dvorana Filharmonije ima 2440, a mala 1180 sjedećih mjesta.

Spomenuta su prostorna i akustička rješenja poslužila i kao model prilikom kasnije izgradnje još nekih koncertnih dvorana ili opernih kuća poput Opere u Sydneyu (1973.), Koncertne dvorane Boettcher u Denveru (1978.), nove dvorane Gewandhaus u Leipzigu (1981.) i Koncertne dvorane Walt Disney u Los Angelesu (2003.).

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. Althoff, Johannes: Die Philharmonie, Berlin: Berlin-Edition, 2002. ISBN 3-8148-0035-4
  2. Stresemann, Wolfgang: Philharmonie und Philharmoniker, Berlin: Stapp, 1984. ISBN 3-87776-518-1
  3. Wisniewski, Edgar: Die Berliner Philharmonie und ihr Kammermusiksaal. Der Konzertsaal als Zentralraum, Berlin: Gebrüder Mann, 1993. ISBN 3-7861-1714-4

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. 1  Riječ »filharmonija« (njem. Philharmonie) se prvotno rabila kao naziv za glazbeno društvo ili ustanovu čiji je glavni zadatak bio promicanje glazbe i organiziranje (simfonijskih) koncerata. Kasnije se taj naziv počeo rabiti i za orkestre koji su bili osnivani pri tim društvima. Stoga je, prilikom prevođenja njemačkih naziva, potrebno i u hrvatskom jeziku pripaziti na razlikovanje filharmonije od filharmoničara, odnosno ustanove od glazbenika (orkestra).
  2. 2 »Musik mit Wänden«, u: Der Spiegel, br. 42, 16. listopada 1963. (preuzeto 13. kolovoza 2012.)

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi berlinska Filharmonija

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]