Can Bartu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Can Bartu
Can Bartu 1959. sa dresom Fenerbahçea
Lični podaci
Datum rođenja30. 1. 1936. (1936-01-30) (dob: 88)
Mjesto rođenjaTurska Istanbul, Turska
Datum smrti11. 4. 2019. (dob: 83)
Mjesto smrtiTurska Istanbul, Turska
DržavljanstvoTurska tursko
Visina1,77 m
Pozicijaveznjak
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1955 – 1961 Turska Fenerbahçe 120 (57)
1961 – 1962 Italija Fiorentina 17 (3)
1962 – 1963 Italija Venezia 32 (10)
1963 – 1964 Italija Fiorentina 10 (0)
1964 – 1967 Italija Lazio 46 (4)
1967 – 1970 Turska Fenerbahçe 40 (8)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1956 – 1969 Turska Turska 26 (6)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 25.5.2024.

Can Bartu (Istanbul, 31. januara 1936.Istanbul, 11. aprila 2019.), turski košarkaš i fudbaler, igrao je na poziciji ofenzivnog veznog igrača.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rođen je u Istanbulu 31. januara 1936. Počeo se baviti sportom 1949. igrajući košarku u infrastrukturi Fenerbahçea, da bi 1955. bio izabran za omladinsku košarkašku reprezentaciju Turske, za koju će odigrati šest utakmica. Iste godine je fudbalski tim Fenerbahçe ostao bez igrača uoči utakmice protiv Edirnespora, pa su regrutirali Bartua, koji će preko trenera fudbalske sekcije Fikreta Arıcana pritom ući u stalnu ekipu Fenerbahçea. Između 1955. i 1957. igrao je istovremeno za fudbalski i košarkaški tim Fenerbahçea, da bi napustio košarku kada je 1957. potpisao ugovor kao profesionalni fudbaler. Dana 25. januara 1957. odigrao je dvije utakmice, jednu fudbala a drugu košarke, postigavši ​dva gola i dvije asistencije za fudbalski tim, a uveče je sa košarkaškim timom postigao deset bodova, što je omogućilo istambulskoj ekipi da pobijedi 44:43.

Sa fudbalskim klubom Fenerbahçe osvojio je četiri naslova prvaka Turske i odigrao deset utakmica u Ligi prvaka, postavši za dvije godine kapiten tima i deseti strijelac u historiji turskog kluba.

Godine 1961. je prešao u talijansku momčad Fiorentina, osvajajući treće mjesto u Italijanskom prvenstvu i stigući u finale Kupa pobjednika kupova protiv Atlética iz Madrida. Finale je odigrano 10. maja 1962. u Glasgowu i završilo je 1:1 sa golovima Peiróa u 11. i Hamrina u 27. minuti. Utakmica je potom ponovljena 5. septembra 1962. u Stuttgartu, kada je Bartu već napustio Firencu, a dobila ju je Atletico Madrid sa 3:0. No, tijekom natjecanja Bartu je postigao jedan pogodak u uzvratnoj utakmici polufinala protiv mađarskog Újpesta. Sljedeće godine ga je kupila Venezia. Odigrao je dobru sezonu, postigao je deset golova, ali je momčad završila na sedamnaestom mjestu i ispala u drugoj ligi. Ponovno je igrao sezonu 1963/64. u Firenci, zauzevši četvrto mjesto u Serie A i polufinale talijanskog kupa. Od 1964. igrao je za Lazio, tada tim srednjeg niskog ranga, bez strašnih rezultata.

Godine 1967. vratio je se u Fenerbahçe za kojeg je igrao posljednje tri sezone svoje karijere ovjenčane raznim uspjesima.

Ukupno je u talijanskoj prvoj ligi odigrao 100 utakmica za 14 postignutih golova, a u turskoj 150 utakmica za 62 postignuta gola. Najbolji učinak ostvario je u sezoni 1959/60., gdje je u turskom prvenstvu postigao 18 golova. Zvali su ga Signor (gospodin) ili Barone (barun) zbog njegove vrsne tehnike, ljubazne naravi i elegantne odjeće. Umirovljen je 1970. godine, kada je postao popularni novinar i sportski komentator. Nakon duže bolesti umro je kod kuće u 83. godini 11. aprila 2019. godine. Njegov kip, s košarkaškom loptom u ruci i nogometnom loptom pod nogom, je otvoren 29. juna 2021. u parku Yoğurtçu u gradskoj četvrti Kadıköyu.

Reprezentacija

[uredi | uredi kod]

Za Tursku reprezentaciju je između 1956. i 1969. odigrao 26 utakmica i postigao 6 golova. Godine 1969. je nosio pet puta kapetansku traku turske reprezentacije.

Prvi put ga je pozvao izbornik Cihat Arman za prijateljsku utakmicu protiv Poljske 16. novembra 1956. (1:1). Nakon toga, 8. decembra 1957. je postigao svoj prvi pogodak za selekciju protiv Belgije u prijateljskoj utakmici (1:1). Posljednju selekciju dobio je 16. novembra 1969. protiv SSSR-a (poraz 3:1).

Nagrade i naslovi

[uredi | uredi kod]