Westfalenstadion
| |
|---|---|
| Lokacija | Strobelallee 50, 44139 Dortmund |
| Koordinate | 51°29′33″N 7°27′07″E / 51.492531992167045°N 7.4518158222030015°E |
| Izgradnja | 1971. – 1974. |
| Otvoren | 2. aprila 1974. |
| Renoviran | 1992. 1995. – 1999. 2002/03. 2006. |
| Upravitelj | Borussia Dortmund GmbH |
| Korisnici | BV Borussia Dortmund Reprezentacija Njemačke |
| Kapacitet | 81.365 |
| Teren | 105 x 68 m |
Westfalenstadion[α 1] (ili Signal Iduna Park) je fudbalski stadion u njemačkom gradu Dortmundu. S obzirom na teren, do danas je jedan među najvećih njemačkih objekata.[1]
Borussia Dortmund je osnovan 1909. godine, ali je do 1960-ih igrao na „stadionu Crvena Zemlja” (Rote Erde Stadion).
Nakon pobjede Borussije Dormund u finalu Kupa pobjednika kupova 1965/66., njihove prve međunarodne titule, momčad je općinskoj upravi predstavila potrebu za opremanjem većeg objekta, ali općina nije imala novca potrebnog za financiranje radova, te regionalne vlasti pokazale su se nespremnima udovoljiti zahtjevima. Godine 1971. grad Dortmund je naznačen kao zamjena za Köln među gradovima domaćinima utakmica Svjetskog prvenstva u Njemačkoj godine 1974., tako da su sredstva namijenjena za modernizaciju stadiona u Kölnu preusmjerena u Dortmund, ali je proračun bio ograničen. Od prvobitnog plana izgradnje ovalnog stadiona od 60.000 sjedećih mjesta, vrijednog 60 milijuna maraka sa atletskom stazom, odustalo se u korist jeftinijeg objekta od 54.000 mjesta. Konačni trošak iznosio je 32,7 milijuna maraka, od čega je 1,6 milijuna iskorišteno za preuređenje starog stadiona Rote Erde. Grad Dortmund je trebao dati šest milijuna maraka, što je kasnije smanjeno na 800.000.
Objekt je svečano otvoren 2. aprila 1974., kada se Borussia Dortmund – u to vrijeme u 2. Fußball-Bundesligi od 1972. – suočio sa svojim sunarodnjacima Schalkeom 04 u humanitarnoj utakmici i poražen 3:0. Dana 7. aprila na stadionu je odigrana prva službena utakmica, meč druge serije između Borussije Dortmund i Bayer Uerdingena koja se završila 0:0. Prva bundesligaška utakmica odigrana na Westfalenstadionu datira iz 2. aprila 1976., kada je utakmica između Bochuma, koji je privremeno boravio na stadionu u Dortmundu tijekom građevinskih radova na Ruhrstadionu, i Schalkea 04 završila 4:1 za Schalkea. Prvi bundesligaški gol na stadionu postigao je Erwin Kremers. U to vrijeme Borussia Dortmund igrao je u sjevernoj skupini njemačke druge lige.
Stadion je ostao gotovo nepromijenjen sve do ranih 1990-ih. Godine 1992. građevinski odjel grada Dortmunda proveo je konverziju u stadion sa samo sjedećim mjestima, čime je kapacitet smanjen na 42.800 gledatelja. Velika obnova, provedena u dvije različite faze, odvijala se od 1995. do 1999.: cilj je bio povećati kapacitet objekta, pod vodstvom arhitekta Ulricha Drahtlera, iz arhitektonske tvrtke Gustav Schulze und Partner iz Dortmunda i inženjerskog ureda Engels Ingenieure u Dortmundu. Nakon proširenja istočne i zapadne tribine, Westfalenstadion je dosegao kapacitet od 55.000 gledatelja. U kasnijoj fazi, proširene su i sjeverna i južna tribina. Na sjevernoj tribini izgrađen je još jedan sektor, dok je južna tribina izgrađena kao tradicionalna tribina. Od tada južna tribina gotovo uvijek prima 25.000 gledatelja (točnije 24.454), što je čini najvećom tribinom u Europi. Nakon ovih radova stadion je dostigao kapacitet od 68.600 mjesta, smanjen za otprilike 15.000 mjesta za međunarodne utakmice. Prvu fazu radova izveo je Hochtief AG, a drugu građevinska grupa Osnabrück Köster AG. Treća faza proširenja provedena je od 2002. do 2003. Cilj je bio zatvoriti prethodno otvorene uglove stadiona i time dodatno povećati kapacitet Westfalenstadiona. Arhitekti tvrtke Schröder Schulte-Ladbeck radili su na konstrukcijskom projektu Engels Ingenieure GmbH, Berger & Berger. Nakon ovog daljnjeg proširenja, kapacitet je porastao na gotovo 83.000 gledatelja. Sa vanjske strane sjeverna tribina opremljena je staklenim krovom, dok su unutra umetnuti ugostiteljski prostori. Strukturna značajka stadiona su jarko žuti čelični stupovi koji se protežu od krova prema van i vidljivi su sa mnogih točaka u gradu.
Naknadna obnova, kako bi se stadion pripremio za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, dogodila se u ljeto 2005. od strane arhitekata dizajnerske grupe Drahtler iz Dortmunda. Instalirani su elektronički pristupni sustav i prostori za osobe sa invaliditetom, a modernizirani su VIP prostori, kabine za igrače i zdravstvene ustanove. Zbog radova na prenamjeni tribina izgubljeno je 1500 sjedala: ukupni kapacitet pao je na 81.264 gledatelja. Tijekom radova 2005. godine nekoliko metara od vezne linije pronađena je neeksplodirana bomba od 450 kilograma iz Drugog svjetskog rata. U 2005. stadion je kupila osiguravajuća kuća Signal Iduna, koja je spasila Borussiju Dortmund od bankrota u zamjenu za prava na ime stadiona, koji je u novembru 2005. preuzeo komercijalno ime Signal Iduna Park. Klub je dobio pravo otkupa, koje je trebalo iskoristiti do 2021. godine. Prava na imenovanje su zatim produžena sa Signal Iduna do 2031.
Nakon što je jedan gledatelj podnio tužbu iz straha za sigurnost svoje djece zbog okupljanja na južnoj tribini, vlada okruga Arnsberg radila je na stvaranju dodatnih otvorenih prostora u stalnom prostoru južne tribine, kako bi se poboljšala opću sigurnost. Ta mjera je bila namijenjena održavanju puteva za bijeg, koji bi u slučaju opasnosti omogućili medicinskom osoblju brz pristup mjestu nesreće ili, ako je potrebno, omogućili brzu evakuaciju cijele tribine. Provedba tih mjera smanjila je kapacitet stadiona na 80.708 mjesta na početku sezone Bundeslige 2006/07. U međunarodnim utakmicama kapacitet pada, iz dodatnih sigurnosnih razloga, na 66.099 mjesta.
Između izgradnje iz 1974. i četiri obnove (1992., 1999., 2003. i 2006.) konačni trošak radova se procjenjuje se na oko 200 milijuna eura.
Stadion nosi historijsko ime Westfalenstadion u odnosu na historijsku regiju koja obuhvaća Bielefeld, Bochum, Dortmund, Gelsenkirchen i Münster tj. Vestfalija, koja je postala dio Kraljevine Pruske oko 1815. godine. Stadion je iz komercijalnih razloga preimenovan u Signal Iduna Park počevši od 2005. godine prema imenu poznate hamburško-dortmundske osiguravajuće kuće. Komercijalno ime će ostati neizmjenjeno do 2031.
Do Westfalenstadiona se može doći linijama Dortmund Stadtbahn[α 2]:
- U42 (stanica Theodor-Fliedner-Heim)
- U45 (stanica Stadion)
- U46 (stanica Westfalenhallen i također Westfalenstadion).
Linije U45 i U46 jedinstvene su po tome što opslužuju posebnu stanicu Westfalenstadion, koja je otvorena samo na dane utakmica. Nadalje, Deutsche Bahn opslužuje stanicu Dortmund Westfalenstadion sa redovnim vlakovima i posebnim vlakovima na dane utakmica. Do kolodvora se može doći regionalnim vlakovima RB sa glavnog kolodvora u Dortmundu, kao i iz drugih gradova u metropolitanskom području kao što su Hagen, Iserlohn i Lüdenscheid. Neki navijači obično silaze sa U42 i S4 na stanici Möllerbrücke i hodaju do stadiona kroz četvrt Kreuzviertel preko ulice Lindemannstraße ili ulice Arneckestraße.
Do stadiona se može doći iz zračne luke Dortmund (EDLW) tako što ćete uzeti minibus do željezničke stanice Holzwickede/zračne luke Dortmund, zatim vlakom RB59 prema Glavnom kolodvoru Dortmund i zatim sići na Westfalenstadion.
Automobilom se do stadiona može doći putem B1 Ruhrschnellweg i B54. Možete koristiti parkiralište Tehničkog sveučilišta u Dortmundu, odakle autobusi voze navijače do stadiona.
- ↑ (de) Westfalenstadion, doslovno „stadion Vestfalije”
- ↑ (de) Dortmund Stadtbahn, dortmundska laka željeznica.
- ↑ (en) „SIGNAL IDUNA PARK”. www.bvb.de. Pristupljeno 17. 6. 2024.
